PUTIN OSTAO BEZ TRI VAŽNA SAVEZNIKA, A JOŠ DVA ĆE PUSTITI NIZ VODU: "Nemoćan je, njemu je i najmanje ukrajinsko selo važnije..."
Iako Moskva podržava iranski režim i antivladine proteste naziva "uvezenima" i "nametnutom obojenom revolucijom" koja želi da sruši legitimnu vlast, Rusija, odnosno ruski predsednik Vladimir Putin, ne namerava da pruži direktnu podršku ajatolahu Aliju Hamneiju.
- Rusija jednostavno nema ni resurse ni mogućnosti da, osim verbalno, i to veoma oprezno, pomogne iranskom režimu da se odupre najvećem talasu protesta od dolaska na vlast 1979. godine - piše ruski nezavisni portal Meduza, pozivajući se na izvore iz Kremlja.
Prema njihovim navodima, Putin je u potpunosti usredsređen na rat u Ukrajini koji ga u potpunosti iscrpljuje, a izvor iz Kremlja navodi i da Putin ne želi da se zamera niti da se svađa sa Donaldom Trampom, jer smatra da bi on zbog svih drugih aktivnosti - Venecuela, Kuba, Iran i Grenland - mogao da Ukrajinu ostavi po strani i pusti niz vodu, čemu se, kako navodi portal, "u Moskvi jako nadaju".
Ukrajina je jedino važna
- Za Putina je osvajanje i najmanjeg sela u Ukrajini trenutno važnije od bilo čega, važnije od spasavanja Bašara al-Asada, Nikolasa Madura, Kube ili ajatolaha Alija Hamneija - rekao je ruski orijentalista Ruslan Sulejmanov za nezavisnu rusku TV stanicu u egzilu Nastojašćeje vremja.
Sulejmanov kaže da su mu trenutno prioriteti Ukrajina i normalizacija odnosa sa SAD. Neki izvori navode da se nada da je na delu "nova preraspodela sfera uticaja u svetu" i da bi Rusija u tome mogla da profitira.
- Malo je toga što Rusija može da učini da spase iranski režim - kaže Bilal Sab, analitičar za Bliski istok i severnu Afriku u Čatam Hausu.
- Pretpostavka da će Rusija priskočiti u pomoć Iranu ili pružiti značajnu vojnu podršku za jačanje režima verovatno se neće ostvariti - prenosi njegove reči Blumberg.
Sulejmanov navodi da je indikativno to što se Putin još uvek nije "oglasio" o hapšenju Nikolasa Madura, kao što nije komentarisao ni američke napade-upade na ruske tankere iz takozvane flote u senci.
Podsetimo da je Rusija u poslednjih desetak godina za Venecuelu potrošila više od 30 milijardi dolara. Sve to pokazuje da Putin više nema moć da spasi svoje partnere ili saveznike, kao što je to učinio 2015. godine intervencijom u Siriji.
Na kraju je, u poslednjih nešto više od godinu dana, pustio niz vodu ili nije mogao da pruži ruku nijednom svom savezniku. Pao je Bašar al-Asad i izgubio je rat u Siriji.
Dalje, izmiče mu iz ruku Jermenija kojoj nije pomogao u ratu sa Azerbejdžanom, sada je izbačen iz Venecuele, a Iran kao strateški partner, čak i ako se režim nekako uspe da se održi, više neće moći da održava odnose na dosadašnjem nivou.
Jasno je da bi svaka druga vlast u Iranu, koja će doći ili bi došla nakon ovakvog talasa protesta, bila nesklona Rusiji, odnosno okrenula bi se od nje.
Iran je Rusiji bio važan saveznik na veoma trusnom području Bliskog istoka, bio joj je saveznik u kontaktima prema Pakistanu i Indiji, a ne treba zaboraviti da je uoči agresije na Ukrajinu Teheran prodao Moskvi oružje u vrednosti od tri milijarde dolara.
Rusija je, s druge strane, prodala Iranu neke svoje sisteme protivvazdušne odbrane, ali su oni potpuno zakazali u Venecueli. Sada mnogi analitičari smatraju da se Rusija u sferi bezbednosti svojih saveznika pokazala kao tigar od papira, kako navodi Blumberg, prvo u Siriji i Venecueli, pa je pitanje kako će reagovati ako se Kuba i Nikaragva nađu u opasnosti.
Meduzin izvor iz Kremlja tvrdi da su "svi potencijali Rusije trenutno usmereni ka Ukrajini" i da je važno da se održi na površini međunarodnih odnosa kako bi učestvovala u "novom svetskom poretku" koji se priprema.
Međutim, kako navodi Meduza, Putin je spreman da sve žrtvuje ako mu to donese prednost u Ukrajini. Važno mu je da pred svojom javnošću - koja, kako kažu nezavisni izvori, pokazuje sve veći zamor ratom - pokaže da vodi uspešan rat u Ukrajini.
Prema rezultatima nekih nezavisnih istraživanja, gotovo dve trećine Rusa, njih više od 63 odsto, želelo bi da se rat završi i da Rusija i Ukrajina potpišu "kompromisni mirovni sporazum".
To pokazuje da je Rusija u potpunosti opsednuta ratom u Ukrajini, ali i činjenicu da je svesna da više nema snage za ono što stalno glumi - veliku silu koja mora da bude "deo" svake svetske krize. Istina, sada se nastoji da iskoristi to što je Moskva bila posrednik u tajnim pregovorima Izraela i Irana o tome da Izrael neće napadati Iran ako Teheran obeća da neće napadati i ugrožavati Izrael.
Međutim, ovde je važno napomenuti da je taj sporazum postignut početkom decembra 2025. godine, dakle nekoliko nedelja pre nego što je u Iranu buknula antirežimska pobuna koja je ozbiljno uzdrmala tamošnju vlast, te se sada mnogi pitaju koliko je taj sporazum uopšte više relevantan, odnosno u kojoj meri bi se strane mogle toga pridržavati.
(Kurir.rs/Jutarnji.hr/Preneo: V.M.)